Dok ti gledam oči

Veličam te.

Ranjenost si natočio ljubavlju.

Dopusti onda i mojim kapljicama

Da uliju život

Tamo gdje je ostalo trnje.

Želim posuti bjelinu po tebi,

Prekriti tragove tvoje paklenosti,

Premjestiti ih u daljinu.

na mjesta zaborava.

Ali umije tvoj duh nositi ljepotu

Pod ovim olovnim svodom

I gledati kroz sunce dok te oči peku.

U nijemosti, podjednakoj živosti

Zakopčan strpljenjem do grla.

I to si naučio.

Naći sebe u sebi.

Idi do kraja života,

Trči kroz granje

I ne osvrći se .

Sažvači pa ispljuni prošlost.

Ne gutaj je

Otrovat ćeš se.

Još uvijek će se odvijati bitke

I raskrvaviti nebo.

Ali ti si pobijedio te ratove.

I kad pođeš krivuljama presijecati ravnine

Sjeti se da ima nešto čudesno

gore u visinama

Što te miri sa sobom

I pravi kroj tvojim mjerama.

Žedni su očnjaci ljudski.

Takvi ne dišu, samo ujedaju.

Ali ti nisi od njihovog mesa i krvi.

Jer priznala sam te.

U sebi.

Oboje smo duši lomili krila,

A našli se u letu.

I to nas veže.

Učinilo mi se da smo isti.

Pa poželjeh vezati duge kose

Oko tvoga vrata.

Neobično grješno poželjeh.