OPROSTI

(sebi i drugima)

 

On želi mir,

ostavlja i ide

Otišla je i tvoja ljubav ,

U nedorečenosti,

Iznenada propala u prazninu

Dok ga u odlasku neprestano vraćaš,

S njim dijeliš bol, padaš…

Znam,

Sve više ličiš na most

Savijen od hladnih nožurina

Po tebi penju se tuđi koraci

Od tud dolazi sva tvoja studen

Nemoj se mrznuti,

Otpusti ga da te ne povuče

Otoplit će već tvoje vode

Kažem ti,

Bogu je draži nego Zemlji

Od njegove pogibelji mnogi će se pozlatiti

Pusti ih neka se kite, neka se diče

Samo rijetki znaju da smrt ne donosi kraj

Iz njegovog korijena prolistaj,

Budi mu sloboda.

Uvijek si sa mnom

Znaš li da dolazim u tvoj grad?

Ako ponovo trebam odrasti,

Nek' se rodim u toj gradskoj krletci

Bar će drugi znati čija sam

Pogađati ću mjesta tvoje prošlosti

Tko zna, možda se negdje dotaknemo,

Možda se pak rodi neko novo mjesto

Gdje ćeš ti pratiti mene

Kad shvatiš koliko sam žedna tebe

Možda ne.

Ne znam,

Ništa mi još ne liči na kraj.

 Izvini za to.

Posljednji vlak

To što nam srce prati prošli smo skupa

 Pusti ga neka lupa

Ispljuni ključ u ove ruke

Ne sakrivaj oči

Pusti da nam se vežu i u mraku

Bez obzira na sve što ne želimo znati

Prejedat ćemo želje za svaku prolivenu strast

Pričat ćemo kožom!

Znam,

 Poslije ćemo praviti nevezane krugove

Sa smiješkom klauna!

Dobro pazi!

Vrijeme ne postoji između nas!

Godine se brišu u najmanjem treptaju

Zato gledaj u moje oči

Na posljednji vlak s tobom ću poći!

Ako ne vjeruješ

nikada se i nismo sreli.

Korak van sebe

Gdje si sada, gdje miruješ bez mene?


Htjela sam ti reći razlog umiranju
Al' znam da bol u željezo raste
Svakog mrtvaca treba se pokopati, zar ne?


Jesam li sveta ili prokleta?


Morala sam prestići vlastite noge!
Tko zna što se zbog tog uvuklo u mene
Pa ponekad bjesnim, ponekad gmižem
Točeno zaustaviti nije bio zdrav trud
Sad curi tamo gdje mu nije put.


Gdje si sada, gdje miruješ bez mene?