Dok me bude

Tko je kome podmetnuo ljubav?

 Ne znam.

Umočili smo prste u srce i napisali obećanje.

Tvoja vertikala i moja okomitost oduvijek su crtkale plus.

S tobom mogla sam vidjeti cio svijet pred očima,

gazila sam oblake!

Tad trenutak  i nije trenutak.

Sad gazim riječ

gledajući u pukotine plafona,

zajedno s tobom.

Sretno nam bilo mladi gospodine!

Pregrizi osjet tužni,

bar si ti uvijek bio nosat u ljubavi,

Tko zna koliko ću se još vraćati

na mjesto prvog zagrljaja,

na te dubine i širine našeg doticanja,

 koje bez riječi dese se i ne zaboravljaju,

ne prestaju,

kao i ova čežnja tebe, dok me bude.

PJESMA ZA NAS DVOJE

Tvoj bitak množina je ljubavi,

od onih što misle da me poznaju, sakrih se u tebi,

i tako, s ramena na srce, balavo, zavoljeh te

                                                                           

ne trudi se ne biti ti, još se vidim u tebi

u očima glasne su nam misli, na prepad

nedostajem, nedostaješ

lideri s konjima putuju našim poljima

u boj se spremaju oni što nas vole i očima mole da im se vratimo

oni imaju naše vrijeme i naše ruke

ali nemaju nas

jer ljubav su oči što vide se u daljini,

tu srca su u blizini

tu mirno je  suviše, tu nešto se miriše.

30. ožujak

Sreli smo se najzad slučajno

i ostavih sebe tamo, lako, bez riječi na usnama

tako mnogo se promijenilo, a tako isto je

opet sve stane u srce

i ova praznina

što poželim te često,

pogrešivo

boja mirisa u meni navrati

i sve naše dane mi vrati

za sjahati s tog vremena

previše je bilo bremena

još ne vjerujem sebi

dok si mi u očima

danas čulo se srce,

sve drugo ugasi.