Dok me bude

Tko je kome podmetnuo ljubav?

 Ne znam.

Umočili smo prste u srce i napisali obećanje.

Tvoja vertikala i moja okomitost oduvijek su crtkale plus.

S tobom mogla sam vidjeti cio svijet pred očima,

gazila sam oblake!

Tad trenutak  i nije trenutak.

Sad gazim riječ

gledajući u pukotine plafona,

zajedno s tobom.

Sretno nam bilo mladi gospodine!

Pregrizi osjet tužni,

bar si ti uvijek bio nosat u ljubavi,

Tko zna koliko ću se još vraćati

na mjesto prvog zagrljaja,

na te dubine i širine našeg doticanja,

 koje bez riječi dese se i ne zaboravljaju,

ne prestaju,

kao i ova čežnja tebe, dok me bude.