KAMEN I DRVO


Hoću li znati kad odeš,

hoćeš li mi reći?

Htjela bih ti pokazati svoje nove korake!

Sad mogu doticati

grane planina, brodove mora, oblake nebesa

baš kao ti, sa žuljem na nozi.

Možda izrastem u dugu da me nikad ne stignu u koračanju

uhode i bijele noći,

možda tako stignem do tebe.

Hoćeš li me čekati?

Ti znaš da ne mogu sama

sebe oživiti.

Čujem ti glas i u širokom svijetu,

moje ime nešto ti znači

izgovara kišu, dotiče puls,

to je prizor nevremena u jedno rozo ljetno večer.

Nedostaje mi tvoje nebo!

Znam da znaš.

Otkrila sam uho u tvojim očima

da se ne udavim vlastitim riječima.