VRATIT ĆU SE

Teško je uvjeriti sebe da ideš protiv sebe,

zgrčiti ruke onda kad ih želiš raširiti

ubrzati hod kad želiš stati,

oslijepiti kad želiš gledati

naučih i to,

pronaći svoju zemlju i proći pored nje,

bez okretanja i povučenih koraka

najveća bol uvijek dolazi od najveće ljubavi,

često se pamti samo jedan poljubac među svim poljupcima

                                     i nečije krupne oči, svih boja

nas daljine spajaju

ti si jedini što me uvijek nađe,

čak i sad te osjećam

 s tobom često izađem i zađem

tad izgovaram svijetlost

ali znam, jednom će doći vrijeme da odem

kad mi koraci postanu oblaci

tad, nek' me ostave s tobom

i vratiti ću se zemlji svojoj.

KAMEN I DRVO


Hoću li znati kad odeš,

hoćeš li mi reći?

Htjela bih ti pokazati svoje nove korake!

Sad mogu doticati

grane planina, brodove mora, oblake nebesa

baš kao ti, sa žuljem na nozi.

Možda izrastem u dugu da me nikad ne stignu u koračanju

uhode i bijele noći,

možda tako stignem do tebe.

Hoćeš li me čekati?

Ti znaš da ne mogu sama

sebe oživiti.

Čujem ti glas i u širokom svijetu,

moje ime nešto ti znači

izgovara kišu, dotiče puls,

to je prizor nevremena u jedno rozo ljetno večer.

Nedostaje mi tvoje nebo!

Znam da znaš.

Otkrila sam uho u tvojim očima

da se ne udavim vlastitim riječima.