Zalud ljubavi sad se rukujemo
Ponovo prisvojeni izdaleka
Neotrježnjeni, u slast najslađoj boli.
Ostajemo tamo gdje se rastajemo
Uvijek ponovo, uvijek po prvi put
Daleko od drugih, u jednini nas
I kad hoću nebu sjesti na kraj, tu si
Pred vratima nedotaknutih ručki
Sa suviše zakotrljanih želja da bi ih sad odmotali
Nikada nisam otišla iz našega grada
Nikada te više nisam srela
Ponekad,
okrzne me neki tek poznati miris
Od malo sebe i malo tebe
Ponekad,
volim te
I prije no odem
Oprosti za svaku neizgovorenu riječ
Moja šutnja nikada nije bila nerječita
Samo su tvoje riječi suviše otvorene
Čak i u tišini
U jednom pogledu kroz daljinu tebe
Ostati ćemo to što jesmo
Ne žali za onim što nismo
Sačuvaj tu ljubav slučajnu
Negdje između htjenja i moći
I ne pitaj za mene
Ja još uvijek mijenjam boje večeri
Čekajući samo jedan dan da mi dođe
Bez tebe.
Nema komentara:
Objavi komentar