PIJANIST

Nismo htjeli.

Gore negdje u visinama

Spojili su naše konce.

Uvlačiš se, šunjaš. skrivaš.

Pomalo djetinje.

I dok te slušam,

Puniš police praznoga ormara.

Nosim tvoje riječi,

Oblačiš me njima.

Miješam svoj miris sa tvojim.

To nije parfem.

To je miris požude.

Bezuvjetna privlačnost.

Zamišljam te.

Tu si. Tu sam.

Gledamo se. Žedni smo.

Puštam te da se opiješ.

Sve vode ti puštam!

Ali tvoje su slane.

Pa se povlačim u svoje izvore.

Tamo sam sigurna,

Tješim se.

Prokleta sjećanja!

Zajedno smo plovili,

Doticali brda i planine.

I prste smo isprepletali.

U svakom slučajnom

Pogledu, dodiru.

A sada ona progovara.

Naša prijateljica,

Tišina.

Ima neka draž u njoj.

Zar ne vidiš?

Evo ispunjavam obećanje.

Pričam o tebi.

Toliko malo mi značiš.

Ono što vidim u tebi.

Skriveno ili lažno,

Još uvijek me privlači.

 Nadjenuh ti i ime.

Ne pitaj čiji je proizvod.

Ljutnje ili dragosti.

Nosi ga kako znaš.

Posloži svoje note,

Pa sviraj.

Pijanistu.