četvrtak, 17. veljače 2011.

U ime nas

Hoćeš da ti pričam o nama,
o tome kako sam jednog jutra
pronašla besmrtno čeznuće?

Zašto ne vjeruješ kad ti kažem
da volim tvoj nos poduprt karakterom
i da na tvojim očima znam sjediti dugo
i bacati kamenčiće u naše more?
Samo voljeti znam.

Najdraža mi postade tvoja udaraljka 
u grudnoj uvali.
Mogu je čuti svugdje po tebi, 
na ruci, na vratu, 
u račvanju zelenih potoka potkože.
Mogu čuti blizinu i daljinu.

Ne dopusti da nam ljubav ukrote!

Želim te gledati s dva osmjeha na licu, 
zauvijek ispunjenim našim nebom,
s raširenim rukama u očima. 
To je portret mog života.




Nema komentara:

Objavi komentar