OD LJUBAVI 

U kolutima tvojih očiju

Često vidjela sam odraze svoga pogleda

Sad vidim daljinu

I kad bih htjela, ne bih ti znala reći

Gdje sjedi moje postojanje

Možda baš tamo gdje ti si

Na pola oteto, među gust zrak i plačno nebo 

Sve tvoje uzvisine nosim, od njih pokrete pravim

Tad spajam nebo i zemlju da mi svjedoče govorom

Tu čaroliju tišine i nostalgičnosti

Što stalno vraća se, upoznao si

I svaki polet duha potaknuo si

Veličina tog trenutka težina je naše ljubavi 

Tko je jači od nas?

Sad obučen si plaštem tajni

Što ga nosiš više nego halje svoje

Znam, od mog su mirisa

Zato, otjeraj me

Podignimo ograde visoko

Ja i ti, velikani ljubavi!