RASTOJANJE
Ruke ti nose daljinu, a moje više nisu tvoje
Jesam li u visinama tvoga pogleda ostala ona ista
Djevojčica i žena
Skidaš li nježno nadu?
Drugi su nam krali vrijeme
Kad postali smo mazni
S bradom u kosi, u poljupcima, neizbježno!
Naklonost tebi još nosim u sebi
Čudan poriv bijaše moja tanka ćud
Trom trenutak i neki tup prislon srcu
Posve lako predosjetim te
Bez par koraka nazad, bez cimanja i kočenja
Gotovo nepomično, neprimjetno
Prešutim i odšetam, što dalje u odvojenost
Dok drugi pričaju o tebi, oni ne znaju
A ja šutim, čuvam te i gubim
To je cijena mojih želja
Odavno preskočenih preko mašte
Dopusti da se rasprše ove riječi
Negdje na putu do nas
Ali naivno znam, razmazat će se po tebi
Ostaješ ponovo darežljiv i sam.
Nema komentara:
Objavi komentar