LJUBAV PJESNIČKA

Mi pjesnici, klošari ljubavi, baš umijemo voljeti,

zar ne?

S bocom starog danskog u džepu,

uz šal od svile, bijasmo pogrešni.

Živjeli!

I sad zalutam čekajući te slučajno.

Ali nećeš me vidjeti.

Prošarat će se oči divljeg badema,

nekim prošlim minutama.

Bit ću nalik na mladost izgubljenu.

Zažmiri!

Evo pišem ti pjesmu!